Brz, savremeni način života, često nam zadaje poteškoće u organizovanju, rupu u memoriji, i naposletku zaborav. Prošlog utorka navršilo se 157 godina od rođenja čuvenog srpskog pesnika, Alekse Šantića. Naša redakcija je, usled tih silnih rupa u memoriji, smetnula taj datum s uma i nismo se adekvatno osvrnuli na Šantićevo delo. Sada to ispravljamo.
Rođeni Mostarac, pesnik mekog srca, koji je umeo da pati tiho, nečujno, a opet tako intenzivno i tako dugo. Svolju ljubav prema voljenoj osobi, ali i prema rodnom gradu Šantić je pretakao u najlepše stihove.
Ipak, najpoznatiji postaje zbog jedne rodoljubive pesme – „Ostajte ovdje“.
Više od veka po objavljivanju pesme, ona je predmet raznih tumačenja tobože liberalnih, građanskih umetnika. Ostajte ovdje ima toliko jak utisak na sve čitaoce, da prosto ne možete ostati ravnodušni. Upravo zbog toga, svi kojima se reč nacionalizam, pa i reč Srbin gadi, svode ovu pesmu na banalni, materijalni nivo.
Govore nam kako nas Šantić uči pogrešno, kako bi pesmu trebalo zabraniti, i kako u našoj zemlji ništa ne valja. Upravo zato, potrebno je pesmu ponavljati, učiti iznova i iznova, kako bi zauvek ostala u svesti srpskog stanovništva. Ovo je idealna prilika da reči pesme još jednom, svi zajedno, pročitamo i shvatimo:
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat KO što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hleba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
OD svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zamlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu I polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Kô pusta grana kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvjetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže —
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje! … Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, —
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…
Naslovna fotografija: SANU/ https://www.sanu.ac.rs/clan/santic-aleksa/
