Istorija je nauka koja u potpunosti prikazuje sav cinizam života. Nesreća jednog naroda često, gotovo uvek, može da znači procvat drugog. Obično, bar u nekom materijalnom smislu, agresor profitira od napadnute zemlje, ali se početkom dvadesetog veka dogodio svojevrsni presedan u istoriji. Nesreća jednog naroda, u ovom slučaju Rusa, nije značila procvat nekog napadača i neprijatelja, već prijatelja – Srba.
- godine dešava se Oktobarska revolucija u Rusiji, carska porodica je zverski ubijena, i komunisti proglašavaju pobedu. Posle krvavog građanskog rata, ostatak ruske inteligencije proterano je iz domovine, a mnogi su kao novo mesto stanovanja izabrali našu zemlju. Sa ruskim emigrantima, koji su mahom bili visoko obrazovani, dolazi i napredak srpske kulturne i intelektualne misli.
Leskovac, kao važan industrijski i trgovonski centar, nije bio zaobiđen od strane Rusa, i mnogi pripadnici ruskog naroda ostavili su dubok trag u istoriji našeg grada. Projekat „Ruski emigranti u leskovačkom kraju“, ima za cilj da osvetli ovu pomalo zaboravljenu stranicu leskovačke istorije.
Posle preživljena 3 rata u samo 6 godina, dva Balkanska i Prvi svetski, Leskovac je osetio određenu prazninu, pogotovo u stručnim kadrovima. Tako su Rusi, koji su došli bez imovine i novca, doneli nešto mnogo vrednije – znanje.
Brzo su se uklopili u leskovačko društvo i lako su se navikli na južnjački mentalitet.
Prema svedočenjima ruskih potomaka, Leskovčani su razumeli patnju emigranata: od početka prema njima pokazivali su naklonost, dobru volju, sažaljenje, bratstvo, prijateljstvo, solidarnost i humanost. Prihvatili su braću po krvi i oružju, veri i crkvi.
Godinama po dolasku Rusa u naše krajeve, razne organizacije poput Kola srpskih sestara, Srpskih majki, Crvenog krsta, prikupljali su pomoć za emigrante koji nisu odmah uspeli da nađu adekvatan posao u Leskovcu.
U prvim godinama doseljavanja, leskovački domaćini pružali su smeštaj, hranu, garderobu, gostima sa severa.
Mnogi emigranti dolazili su sa decom, a ne mali broj njih osnovao je i porodice u gradu na Veternici. Na taj način, Leskovčani sa ruskim imenom i prezimenom, pronosili su slavu grada, školovali se i obučavali u srpskom sistemu.
Srbi, Leskovčani, pokazali su još jednom svoju veličinu. Bratski narod su prigrlili, dali im sve što imaju, a Rusi su znali to da cene. Oni najškolovaniji od njih, aktivno su učestvovali u izgradnji grada, u estetskom izgledu Leskovca, ali i književnom i naučno-intelektualnom životu grada i kompletne zemlje.
Ipak, o pojedincima ćemo pisati u narednih 11 tekstova. Ovaj uvodni je samo podsetnik o humanosti naših predaka, i svedočanstvo o tome kako smo ljudima bez kuće i domovine postali upravo kuća i domovina. U narednih 11 tekstova pokazaćemo koliko su zapravo duboke veze dva naroda, i svi ćemo zajedno uvideti da su te veze neraskidive.
Ovaj tekst je napisan u okviru projekta „Ruski emigranti u leskovačkom kraju“, koji naše udruženje realizuje uz sufinansiranje grada Leskovca.



