Zvali su ga „tatko na narod br. 1” kao jednu od najupečatljivijih ličnosti Leskovca u trećoj i četvrtojdeceniji dvadesetog veka. Bio je školovan i veoma inteligentan. Stoga, umeo je da se prilagodisvakom soju stanovništva. Poznat je po tome što se neposredno pre izbora svakome na ulici javljaosa velikim poštovanjem, skidanjem šešira i raspitivanjem o porodici, kako bi skupio što veći brojglasača. Ženama je delio sapune, starcima cigarete, deci bombone i slatkiše, a onima koji su totražili davao je besplatne savete. Pijačnim danom razmenjivao je mudrosti sa seljacima.
Mnogi su pisali i pričali o Todoru Toniću. Njegovi politički protivnici pisali su da jenevaspitan, lakrdijaš... Ipak, nisu osporavali dovitljivost i političku snalažljivost. Jedini koji to jesuradili bili su naravno komunisti, i to posle njegove smrti. Todor i njegove anegdote nadživele sukomunističku, ali i sve ostale vlasti.
Tonić, svojom harizmom, predstavlja onu drugu stranu Leskovca, manje „gospodsku”, a višenarodsku. On donosi šarm, spretnost, umešnost sa dozom ironije i neverovatnim smislom za humor– baš sve ono što Leskovčani jesu.
Ostaće zapamćeno jedno njegovo obraćanje narodu pred izbore, koje se i danas prepričava u Leskovcu i okolini.
Glas iz naroda: „Todore, nemamo škole.”
Tonić: „Škole ću vi napravim.”
Drugi glas: „Što će ni tolke škole kad nemamo tolko decu?”
Tonić: „Ma, i decu ću vi napravim.”
Za kraj pročitajte čuvene dve ispravke Todora Tonića:
„Povodom sokačko torokanje u vezi sas moju personu, kao da sam ja sanćim kazao da J.R.Z.znači:Jonet radikali zajašiše, imam da izjavim da sm ja za disciplinu i za čika Acu, a ako sam neštozucnuo o ovu našu stranku, to je moglo da bidne samo: Jonet radikale zajašiše.
– Učtriv Todor Tonić, leskovačka majka i narodni poslanik.”
„U moj Leskovac se pronosi vest da sam ja onaj Stojadin iz „Jež”, što je otišao između crnci u Abisiniju! Molim ve demantujte da ja nisam Stojadin. Ono jes da sam mnogo putovao po južni krajevi, ali u Avisiniju nisam bio i pravo da vi kažem ne znam ni gde je ta prokletinja.
– Vaš Todor Tonić, narodni poslanik.”
Iz Ošišanog ježa