Danko Popović, pisac iz Aranđelovca, pripadao je onoj vrsti književnika koji nisu trčali za književnom modom ni za prestonicom, već su iz svog malog sveta posmatrali sudbinu naroda i države. Rođen 19. na današnji dan 1928. godine, ostao je upamćen kao autor koji je jednostavnim, razgovornim jezikom umeo da prenese veliku, tešku priču.
Njegovo najpoznatije delo je nesumnjivo „Knjiga o Milutinu“ (1985), roman koji je ubrzo postao više od knjige. „Knjiga o Milutinu“ je narodna hronika i ispovedni testament jedne generacije. Glavni junak, seljak Milutin Ostojić iz Gruže, kroz sopstvenu sudbinu otkriva kako su ratovi, političke igre i istorijske oluje gazile običnog čoveka. Popović nije pisao uzvišenim tonom, već onako kako se priča na šumadijskim svakodnevnim, kafanskim razgovorima – grubo, ali iskreno. Upravo ta neposrednost učinila je da roman postane jedan od najčitanijih u drugoj polovini 20. veka.
Međutim, Popovićev opus ne svodi se samo na „Milutina“. Pisao je i prozu i drame, među kojima se ističu dela kao što su „Konak u Kragujevcu“, „Oficiri“, „Čarapići“, kao i zbirke priča koje je posvetio šumadijskim ljudima i njihovom mentalitetu. U tim delima vraćao se starim vremenima, kneževini, Karađorđu i Milošu, pokušavajući da osvetli korene naše istorije.
Za života je često bio i kritikovan i hvaljen – jedni su mu zamerali „narodnjaštvo“, dok su drugi u njemu videli poslednjeg velikog hroničara srpske patnje. Ono što je nesporno jeste da je njegov stil bio neposredan i da su ga zbog toga ljudi rado čitali.
Popovićev Aranđelovac, njegov Šumadijski pejzaž i likovi koji govore narodnim jezikom, zauvek su obeležili njegovu književnost. I danas, kada se pomene „Knjiga o Milutinu“, mnogi se sete ne samo romana već i reči svojih očeva i dedova, jer je u toj knjizi zapisano ono što su generacije govorile, ali retko ko umeo da pretoči u književnost.
Danko Popović je možda otišao tiho, ali njegovo delo ostaje glasno – kao svedočanstvo da prava književnost ne mora biti komplikovana da bi bila velika.
Za kraj jedan citat iz „Knjig o Milutinu“ koji je i danas aktuelan:
“Mlogo, mislim se, mlogo golema, mlogo golema za ceo narod; mali smo mi narod za voliku nesreću. Gledam ga nakog, pa bi da ga nekako utešim. E pa sad, tako je vreme došlo, velim, Srbi oće da pobede Srbe. Prošla su ona vremena kad su se Srbi ostavljali politike dok je okupator u zemlji, kad su prvo branili otadžbinu pa posle izvodili račune političke. Sad je drugo vreme, sad oće okupaciju da iskoriste da bi se među sobom obračunali politički, taka je sad računica, ne misli se na obraz nego na pobedu. A on, veselnik, čisto se osmenu, pa veli: Što se vi stari ratnici ne okupite i ne dogovorite, pa ne stanete na put ovoj propasti; ko će, veli, ako vi nećete, vi ste ocevi i spasioci otadžbine!”
Naslovna fotografija: Wikipedia/Danko Popović



