Lav Nikolajevič Tolstoj, rođen 9. septembra 1828. u Jasnoj Poljani, zauvek je obeležio svetsku književnost, ali i duh svog vremena. Potekao iz aristokratske porodice, rano je ostao bez roditelja, a mladost mu je obeležila potraga za smislom i sopstvenim mestom u svetu. Studirao je pravo i jezike, ali nikada nije završio fakultet. Umesto toga, krenuo je u vojsku i učestvovao u Krimskom ratu, odakle je doneo ne samo uspomene na ratne strahote, već i duboko uverenje da ljudska patnja i nasilje nikada ne mogu biti opravdani. Upravo tu počinje njegovo sazrevanje i kao pisca i kao mislioca.
Prve književne korake napravio je autobiografskim trilogijama i „Sevastopoljskim pričama“, gde se već osetila snaga njegovog realističkog pera i moralna težina njegovog pripovedanja. Ipak, prava slava stigla je kasnije, kada je napisao romane koji su promenili lice književnosti. „Rat i mir“ nije samo epski prikaz Napoleonovih ratova, već i monumentalna freska o sudbini ruskog naroda i večitom pitanju slobodne volje. Tolstoj u ovom delu nije samo pisac, već i filozof istorije, čovek koji se pita kuda vodi tok događaja i šta pojedinac uopšte može naspram ogromnih sila vremena. Nakon toga nastaje „Ana Karenjina“, roman u kojem pokazuje koliko je duboko razumeo složenost ljudske duše.
U zrelim godinama proživeo je duboku duhovnu krizu, odbacio je aristokratski način života i okrenuo se traženju jednostavnosti i istine. Njegove „Ispovesti“ i „U šta verujem“ nisu književna dela u klasičnom smislu, već svedočanstva unutrašnje borbe čoveka koji je odbacio bogatstvo i privilegije kako bi pronašao moralnu čistotu. Tolstojev radikalni moralizam dovodio ga je, neretko, u sukob sa Ruskom pravoslavnom crkvom i državom.
Njegove kasnije pripovesti, poput „Smrti Ivana Iljiča“ ili „Hadži Murata“, pokazuju da nije izgubio umetničku snagu. Naprotiv, u njima je još oštrije i svedenije progovarao o suštini ljudskog postojanja, smrti i slobodi. Tolstojev stil bio je jasan, prirodan, bez suvišnih ukrasa, ali ispunjen snagom koja je čitaoca terala na promišljanje.
Kada je 1910. godine umro na železničkoj stanici Astapovo, ceo svet je pratio njegovu poslednju životnu dramu. Umro je kao starac koji je pokušao da pobegne od bogatstva i slave, a ostao je upamćen kao pisac čija dela prevazilaze granice umetnosti. Tolstoj nije bio samo romanopisac – bio je prorok, moralni učitelj i čovek koji je hrabro postavljao pitanja na koja čovečanstvo i danas nema odgovore. Njegovi romani ostaju večna riznica ljudskog iskustva, a njegovo ime sinonim za veličinu i istinu književnosti.
Odnos Tolstoja sa Dostojevskim, najbolje oslikava čistotu njegove duše. Iako se nisu poznavali, Lav Nikolajevič je o Fjordoru Mihajloviču u dva pisma govorio ovako:
„Kako bih voleo da mogu da iskažem sve ono što osećam o Dostojevskom. Opisujući svoja osećanja, vi ste izrazili delom i moja. Ja nikad nisam video ovog čoveka i nikad nisam došao u neposredan dodir s njim, a kada je, iznenada, umro, shvatio sam da mi je bio najbliži, najdraži, najpotrebniji čovek. I nikada mi nije padalo na pamet da se poredim s njim, nikada. Sve što je on radio (ono pravo, dobro što je radio) bilo je takvo da što više toga uradi, ja se osećam bolje. Umnost tuđa u meni izaziva zavist, um — takođe, a delo srca — samo radost. Ja sam njega zaista smatrao svojim prijateljem i mislio sam da ćemo se svakako sresti, da do sada nije bilo prilike, ali da je to neminovno. Kad iznenada čitam — umro je. Kao da mi se tlo izmače pod nogama. Uznemirih se, a onda shvatih da mi je bio drag, te zaplakah, i sad još plačem. Nedavno, pre njegove smrti, čitao sam Ponižene i uvređene i bio sam ganut.“
A u drugom, ranijem pismu:
„Ovih dana čitao sam Mrtvi dom. Mnogo toga sam zaboravio, ponovo sam čitao i ja ne znam bolju knjigu u čitavoj novijoj književnosti, uključujući i Puškina. Nije tu stil, već je tačka gledišta čudesna: iskrena, prirodna i hrišćanska. Dobra, poučna knjiga. Uživao sam ceo jučerašnji dan kako odavno uživao nisam. Ako vidite Dostojevskog, recite mu da ga volim.“
Izvor pisama: https://balasevic.in.rs/tolstoj-o-dostojevskom/
Naslovna fotografija: Wikipedia/Lav Tolstoj