KNJIŽEVNI UTORAK: Prometeji nade

Sutra obeležavamo stotinu i osam godina od pobede u Prvom svetskom ratu, kada je naš narod ispisao najstrašnije, ali ujedno i najveličanstvenije stranice svoje istorije. To su bile godine kada je Srbija stradala, ali kada je kako to poetično kaže Vinaver, ista ta Srbija „disala slobodu“.

Prvi svetski rat je doneo neverovatnu borbu i žrtvu, a u okviru ovog „Književnog utorka“, rešili smo da vam prenesemo koji su to srpski pesnici i pisci učestvovali u samom ratu.

Na pomen Velikog rata prva asocijacija je svakako Milutin Bojić, čiju ćemo „Plavu grobnicu“ staviti na kraju teksta kao omaž svim srpskim vojnicima. Čuveni srpski pesnim je preživeo povlačenje preko Albanije, ali je preminuo na Krfu sa samo dvadeset i pet godina.

Slične sudbine bio je još jedan velikan srpske poetike – Vladislav Petković Dis, koji je nastradao u brodolomu nedaleko od Krfa.

Albaniju je sa vojskom prešao Branislav Nušić, čiji je sin poginuo kao član čuvenih 1300 kaplara. Član te jedinice bio je i već pomenuti Stanislav Vinaver, koji je preživeo sve nedaće i bitke tokom rata. Zajedno sa njim bio je i drugi Stanislav – Krakov, a sve bitke od Cera do Kajmakčalana preživeo je Stevan Jakovljević. Ratna iskustva nisu zaobišla ni Dragišu Vasića.

Sima Pandurović je imao drugačiju ratnu sudbinu. Prvo je bio u bolnici u Valjevu, da bi kasnije bio zarobljen u austrougarskom logoru. Slobode je bio lišen Ivo Andrić koji je bio uhapšen kao član „Mlade Bosne“ u Splitu. Srpska književnost imala je predstavnike i na drugoj strani koji su ratovali po Evropi, ali ne protiv srpskog naroda. Najznačajnije je spomenuti Miloša Crnjanskog i Dušana Vasiljeva, kojima je rat imao presudan uticaj na dalje stvaralaštvo.

Diplomatske aktivnosti i rad sa srpskom vojskom uzimali su Jovan Dučić i Milan Rakić.

Dakle, jasno je da su sva velika imena srpske književnosti dvadesetog veka uzela učešće u ratu. Nije se postavljalo pitanje kada otadžbina zove i upravo iz toga je proistekla velika pobeda Kraljevina Srbije 1918. godine.

Dragi čitaoci, srećan vam Dan pobede! Živela Srbija!

Naposletku, kako je i najavljeno u prvim redovima, ostavljamo stihove „Plave grobnice“, ali i link ka potresnoj recitaciji ove pesme Dragana Nikolića:

Stojte, galije carske! Sputajte krme moćne!
Gazite tihim hodom!
Opelo gordo držim u doba jeze noćne
Nad ovom svetom vodom.

Tu na dnu, gde školjke san umoran hvata
I na mrtve alge tresetnica pada,
Leži groblje hrabrih, leži brat do brata,
Prometeji nade, apostoli jada.

Zar ne osećate kako more mili,
Da ne ruši večni pokoj palih četa?
Iz dubokog jaza mirni dremež čili,
A umornim letom zrak meseca šeta.

To je hram tajanstva i grobnica tužna
Za ogromnog mrca, k’o naš um beskrajna.
Tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna,
Mračna kao savest, hladna i očajna.

Zar ne osećate iz modrih dubina
Da pobožnost raste vrh voda prosuta
I vazduhom igra čudna pantomima?
To velika duša pokojnika luta

Stojte, galije carske! Na grobu braće moje
Zavite crnim trube.
Stražari u svečanom opelo nek otpoje
Tu, gde se vali ljube!

Jer proći će mnoga stoleća, k’o pena
Što prolazi morem i umre bez znaka,
I doći će nova i velika smena,
Da dom sjaja stvara na gomili raka.

Ali ovo groblje, gde je pogrebena
ogromna i strašna tajna epopeje,
Kolevka će biti bajke za vremena,
Gde će duh da traži svoje korifeje.

Sahranjeni tu su nekadašnji venci
I prolazna radost celog jednog roda,
Zato grob taj leži u talasa senci
Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda.

Stojte, galije carske! Buktinje nek utrnu,
Veslanje umre hujno,
A kad opelo svršim, klizite u noć crnu
pobožno i nečujno.

Jer hoću da vlada beskrajna tišina
I da mrtvi čuju huk borbene lave,
Kako vrućim ključem krv penuša njina
U deci što klikću pod okriljem slave.

Jer, tamo daleko, poprište se zari
Ovom istom krvlju što ovde počiva:
Ovde iznad oca pokoj gospodari,
Tamo iznad sina povesnica biva.

Zato hoću mira, da opelo služim
bez reči, bez suza i uzdaha mekih,
Da miris tamjana i dah praha združim
Uz tutnjavu muklu doboša dalekih.

Stojte, galije carske! U ime svesne pošte
Klizite tihim hodom.
Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte
Nad ovom svetom vodom!

Link ka recitaciji: https://www.youtube.com/watch?v=__BXm10pmRI

Podeli:

Postovi

Kontaktiraj nas

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top

Impressum
Leskovačke priče, internet portal
PIB: 112452138
MB: 28322011
Registarski broj medija: IN001176

Osnivač:
Udruženje građana “Leskovačke priče”, Gornja Lokošnica BB, Leskovac

Osnovan februara 2022. godine
Zakonski zastupnik: Stefan Stevanović
Glavni i odgovorni urednik: Vuk Conić
Lektor i Korektor: Aleksandra Stanković (počev od 01.01.2025.)

Internet adresa: www.leskovackeprice.com
Elektronska pošta: leskovackeprice@gmail.com